Jedan od najsnažnijih obilježja srednjovjekovnog Zagreba su svakako stoljetne borbe između Kaptola i Gradeca. Napetosti između ove dvije općine se osjete od samog početka. Razvoj Kaptola je počeo utemeljenjem biskupije 1094. godine, dok Gradec raste nakon izdavanja Zlatne bule 1242. godine. Osim brojnih krvavih sukoba, ove dvije susjedne općine su se često i tužile.

Politički potpis ovih sukoba došao je krajem 14. stoljeća kada je se u Hrvatskoj javlja ustanak protiv vladavine kraljica Jelisavete i Marije, i to pod vodstvom braće Horvata. U to su vrijeme, pobunjenici s Kaptola u tišini su ulazili u Gradec i nagovarali građane na pobunu. Kraljica je izdala zapovijed da pobunjene kažnjava zapljenom imovine i da ih zatvori u tamnice.

U isto je vrijeme izdala nalog gradskom zastupništvu da njihovi građani provale u biskupski grad i isto naprave s njihovim pobunjenicima, te da biskupskog vikara i pristaše zatvore u tamnice. Kraljica je izdala zapovijed da gradečki građani provale u biskupski grad jer je kraljičinog pristašu i glavnog sabirača papinskog nameta, oplijenio vođa pobunjenika s Kaptola – zagrebački biskup Pavao, kada je papinskom izaslaniku oteo apostolski namet i njegovu vlastitu imovinu.

Nešto kasnije, 1387. godine, po nalogu bana, građani opet provaljuju na Kaptol gdje ruše drvene utvrde kako se iza njih ne bi smjestila pobunjenička vojska, koja se navodno kretala prema Zagrebu s ciljem da udari na Gradec.

Iste godine, 1387., u Zagreb dolazi ban i Žigmundov vojvoda Ladislav od Lučenca, odakle je udarao na Kaptol i biskupski grad. No, kada je Kaptolu u pomoć priskočio brat biskupa Pavla, ban Ivan Horvat, Ladislav se povlači u utvrđeni Gradec, odakle je isto morao pobjeći i to nakon što su mu Horvatove čete pobijedile vojsku. Tom je zgodom u ruke pobunjenika dospio i Medvedgrad, što je potaknulo kralja Žigmunda da se još intenzivnije uhvati u koštac sa svim pobunjenicima.

Tako smo s jedne strane imali pobunjenike na Kaptolu, a s druge strane Gradec, koji je bio utvrda onih koji su se borili protiv pobunjenika. To je bila uobičajena praksa ova dva naselja, uvijek su bili u taboru protivnika drugog naselja.