U srednjovjekovnom Gradecu bilo je tek nekoliko podjela unutar socijalnog statusa stanovništva – bili su tu bogati građani, siromašniji te gradska sirotinja bez kuće i zanimanja. Dobar dio sirotinje bez kuće bio je staro stanovništvo, nemoćni i bolesni, a za njih se općina brinula tako da bi ih držala u gradskoj ubožnici. Odredbom u Zlatnoj buli izdanoj 1242. godine, odredilo se da jedna trećina imetka, preminulog bez nasljednika, ostavlja se gradskoj sirotinji.

Gradska se ubožnica pojavljuje u 14. stoljeću, a u 15. stoljeću pod imenom Blažene djevice Marije, a nalazila se na jugozapadnoj strani Markovog trga, te je bila pod nadzorom gradske općine, dok je njome upravljao poseban ravnatelj, obično je to bio svećenik.

Gradska ubožnica se obično uzdržavala prinosima općine, obrtničkih zadruga, milostinjom, te oporučnim zapisima. Građani su nerijetko ostavljali, osim novca, i zemlju, pa je tako ubožnica dolazila u posjed brojnih zemljišta, vinograda i sličnih posjeda. S obzirom da su u ubožnicu smještali i bolesnike, ona je bila i bolnica.

Postojala su posebna pravila, a neka od njih su da zaraženi kugom i umobolni nisu mogli doći u bolnicu. Zaražene kugom su stavljali u posebna, zatvorena skladišta, a umno bolesne se držalo u kućama ili bi ih se zatvaralo u kule.

Liječničku službu su obavljali liječnici, a prvi poznati liječnik u Zagrebu pojavljuje se u 13. stoljeću na prostoru Kaptola, a zvao se Petar i bio je kanonik. 

Inače, u to je vrijeme na zagrebačkom području bilo puno kanonika koji su studirali medicinu, tako da su se bavili i liječenjem ljudi. Tako su brojni liječnici svećenici dolazili čak s Kaptola liječiti ljude na Gradec. Tako da su, inače dvije neprijateljske općine, kada je u pitanju bilo zdravlje, pronalazili zajednički jezik.

I u Gradecu postoje liječnici, iako nešto kasnije, u 14. i 15. stoljeću na području gradečke općine postoji nekoliko liječnika, a čak se pretpostavlja da ih je možda bilo i već u 13. stoljeću.

Osim kanonika s Kaptola, liječnici su bili također i Nijemci i Talijani. Zagrebački doktori su odlazili obrazovati se u Bolognu, kao i u Montpellier.

Iz 14. i 15. stoljeća se nalaze čak 32 djela medicinskog sadržaja u katedralnoj knjižnici, a to su bile knjige propisane kao udžbenici na medicinskom učilištu u spomenutom francuskom Montpellieru, a koristili su ih kaptolski liječnici. S obzirom na količinu medicinske građe u knjižnici, pretpostavlja se da su crkveni krugovi imali namjeru otvoriti medicinsku školu za domaće stanovništvo, posebno za svećenike.

U liječničkom zvanju bilo je i onih koji su se tim poslom naučili baviti kod nekog majstora, pa se tako u 14. i 15. stoljeću spominje zvanje kirurga, a u 16. stoljeću, možda i ranije, na Gradecu se osniva Kirurški ceh, udruženje majstora tog zvanja. Također, na Gradecu se poprilično rano javlja i prva ljekarna, inače najstarija u cijelom Zagrebu. Ljekarna se pojavila 1355. godine, a osim lijekova, tu se prodavala i druga razna roba. Ljekarnici su čak radili i kolače i medicu, pa su ih prodavali uz druge tekućine i začine.

Kaptol je svoju prvu ljekarnu dobio tek krajem 16. stoljeća, što je iznenađujuće s obzirom na medicinski napredak na Kaptolu.