Nakon pustošenja Tatara 1242. godine, i proglašenja slobodnim kraljevskim gradom prema ispravi Zlatna bula kralje Bele, grad kreće od samog početka. Novoutvrđeno i gusto napučeno naselje s povlasticama kraljevskog i slobodnog grada, unatoč tadašnjim nepovoljnim odnosima kralja s visokim plemstvom, za dvor je bilo od velike važnosti.

Dvor je znao da od takvog grada ima velike strateške i gospodarske koristi, te je trebalo kralju poslužiti za obranu od neprijatelja. Također, zbog svoje ekspanzionističke namjere prema Štajerskoj, Primorju i podnožju Alpa, puno mu je značila blizina s njemačkom granicom. Osim svega navedenog, kralju je grad poslužio i za obranu od njegovih unutarnjih, još opasnijih, neprijatelja – jakih feudalaca.

U suparništvu s visokim plemstvom, i nastojanjima za učvršćivanjem kraljevske vlasti, kralju su bili neophodno potrebni kao jak oslonac uređeni i jaki utvrđeni gradovi, te novo plemstvo s feudalnim povlasticama.

Naravno, kraljevi su od kraljevskih i slobodnih gradova imali i gospodarske koristi jer su takvi gradovi, i njihovi stanovnici, prema kruni i državi imali svakakvih, često i jakih, materijalnih obveza. Plaćali su poreze, na svom području uzdržavali vojsku, davali dodatne daće kralju i njegovoj obitelji, gradili i uzdržavali utvrde, te izvršavali razne druge dužnosti.

Prema sadržaju Zlatne bule, kralj Bela je odlučio “da u Zagrebu na brdu Grechu sagradi slobodnu varoš”, te da pozove građane da se ovdje “slobodno nasele, da imaju, čuvaju, drže zemlje i posjede, uvjete i slobode … koje smo im podijelili i potpisali”.