Početkom 14. stoljeća na Kaptolu su se naselili cisterciti koji su bili i vlasnici jednog dijela Opatovine. Taj se prostor zvao vicus monasterii, ili samostanska ulica, gdje su vlasnici kuća imali i određene obveze prema njima – cistercitima. Cisterciti su u javnom životu srednjovjekovnog Zagreba imali važnu ulogu, a njihov se samostan smatrao vjerodostojnim mjestom i mogao je izdavati javne isprave i povelje. Franjevci su se na ovo područje doselili u drugoj polovici 13., a cisterciti početkom 14. stoljeća. Dok su franjevci ostali trajno, cisterciti su zbog straha od provale Turaka pobjegli u tada sigurniju Sloveniju (krajem 15. stoljeća). Nešto kasnije, dominikanci iz istog razloga bježe u sigurniji i utvrđeniji susjedni Gradec, kada se već pred kraj srednjeg vijeka polako gubi crkveno obilježje biskupskog grada.

No, osim spomenutih podjela stanovništva na srednjovjekovnom Kaptolu, jako bitnu ulogu zauzimaju i prebendari. Naime, osnivanjem zbora prebendara u drugoj polovici 13. stoljeća (točnije 1269. godine), znatno počinje jačati svećenički stalež. Prebendari su bili svećenici koji su kao pomoćnici kanonika i biskupa provodili dane u stolnoj crkvi gdje su čitali i pjevali mise, ali i obavljali razne obredne dužnosti u povodu velikih crkvenih svečanosti.

Primjer prebendarske kurije na Novoj Vesi

Naziv prebendari su dobili po prebendama – crkvenim posjedima koje su, uglavnom od kanonika, dobivali za svoj rad, a danas ih možemo naći u ulici Nova Ves.

Neki su prebendari bili javni bilježnici ili odvjetnici, te su kao takvi zastupali Kaptol u brojnim parnicama, a bavili su se i glazbom te su upravljali crkvenim pjevanjem, o čemu su također podučavali i mlade.

Prebendari su živjeli od posjeda i nagrada koje su primali za svoj rad, a one su često bile u pokretninama ili nekretninama, ponekad čak i u novcu. Dužnosti prebendara, kao i njihov odnos prema pretpostavljenima, bile su propisane posebnim statutima prema kojima su morali živjeti. Kada prebendari nisu poštivali statute, bili su kažnjavani od strane Kaptola.

Prebendari su čak imali i svoje udruženje pod nazivom kalendinum prebendariorum na čelu kojeg je bio dekan koji je zastupao djelovanje udruženja, te štitio prebendarska prava.