Nedvojbeno je da je Zlatna bula, izdana 1242. godine nakon tatarskog pustošenja ovih područja, jedan od najvažnijih dokumenata u zagrebačkoj povijesti. Njome je Gradec proglašen slobodnim kraljevskim gradom, čime su građani dobili brojne povlastice, ali i obveze prema kralju, kao i prema svome gradu. Nešto slično je dobio i Kaptol dvije godine nakon izdavanja Zlatne bule, 1244. godine…

Naime, vlast na kaptolskom teritoriju imala je crkva, kao i u prijašnje vrijeme, no prije naseljenim dijelom vladao je zapravo samo biskup jer zemljišta, koja su pripadala kanonicima, još nisu bila naseljena. Sada, kada se polako počinju osnivati druga naselja, poput Nove Vesi i Opatovine, počinje se naseljavati i Kaptolska ulica, te kanonici postaju dionikom vlasti. Ovlasti su se jasno podijelile te su pokrivene vlasništvom teritorija, pa je tako biskupu pripao kaptolski trg i Vlaška Ves, a kanonicima (tj. Kaptolu) Kaptolska ulica, Nova Ves i Opatovina.

U vremenu prije provale Tatara, biskupi su u svojoj jurisdikciji držali svu vlast u rukama, te su smatrani neograničenim gospodarima svojih stanovnika, unatoč tome što su stanovnici Vlaške Vesi, kao naselje stranaca, imali pravo izbora svog suca sve do 1198. godine, kada je kralj Andrija biskupu Dominiku udijelio pravo da sam postavlja suca.

Nakon Tatara, stanovništvo se razbježalo, a ostale su samo ruševine i zgarišta. Kako bi biskup privukao stanovnike u te krajeve, izdao je dokument po uzoru na Zlatnu bulu, i to samo dvije godine nakon izdavanja tog najpoznatijeg zagrebačkog dokumenta. Naime, godine 1244., biskup Stjepan II je morao učiniti određene ustupke pa je tako svojim podanicima na Kaptolu i u Vlaškoj Vesi udijelio neke povlastice, slične onima koje su dobili građani Gradeca Zlatnom bulom. Nažalost, ne postoji cijeli dokument, već samo početak gdje je vidljivo da je stanovnicima Vicus Latinorum i Villae Zagrabiensis biskup potvrdio pravo da nisu dužni ići na neki drugi sud osim pred onaj zagrebačkog suca, na temelju čega se zaključuje da je tim stanovnicima dopustio da sebi biraju suca.

Ako ćemo povući paralelu s dokumentom Zlatna bula, pretpostavlja se da je u ostatku biskupovog dokumenta iz 1244. godine navedeno još da se stanovnici oslobađaju određenih tereta, ali i da su obvezni plaćati određena davanja, i to u ime priznanja njegova zemaljskog gospodstva.

No, kaptolsko-vlaškoulički sudac bio je podčinjen biskupskom dvorskom sucu, te je imao samo pravo da drži red u općini i da sudi u sitnim kaznenim postupcima, dok je vrhovnu i duhovnu vlast i dalje primarno imala biskupija. Vrhovni sudac biskupije odlučivao je o pitanjima crkvene stege. Prvi sudac, kaptolsko-vlaškoulički, sudio je po kanonskom, a drugi, biskupski, po građanskom pravu.

Vlaška Ves, naselje smješteno uz Kaptol, još je od osnutka biskupije 1094. godine pripojeno biskupovom dijelu Kaptola u jednu upravnu teritorijalnu jedinicu, kojom je do 1244. godine upravljao biskup ili njegov sudac, a kasnije zajedno kaptolsko-vlaškoulički suci koje su birali građani.