Nakon ponovnog ustrojstva vlasti, i svega onog što je Zlatna bula iz 1242. godine donijela gradu, u obliku povlastica ali i davanja prema kralju, Gradec je s vremenom ostvario značajan broj imanja u oko grada, ali i u okolici Zagreba. Česte je borbe oko posjeda Gradec vodio sa susjednim Kaptolom, ali i biskupom, kao i s medvedgradskim i susedgradskim feudalcima, a kada su bila u pitanju Hrašće i Petrovina (područje Turopolja), bitke su vodili s turopoljskim vlastelinima. Naselja su preuzimana nasilno, ali i kraljevim darovnicama.

Zbog brojnih sporova sa susjedima, što nasilnih sukoba što sudskih sporova, Gradec nije imao posebnih prednosti i prihoda od tih mnogih zemljišnih posjeda. Veliki dio spornih zemljišta bio je opljačkan ili prisvojen, a stanovnici su bili ili ubijeni ili osiromašeni, tako da se Gradec mora okrenuti drugim izvorima prihoda kako bi mogao namiriti sva potrebna davanja.

Prihodi, koji su pristizali u gradsku blagajnu, dolazili su od različitih izvora, a glavni su bili od daća ili raznih pristojbi. Također, grad je dobivao novce i od poreza na kuće, zemljišta, trgovine, obrta, ali i pristojbi za upotrebu općinskih mjera i vaga, sudbenih globa, te administrativnih i pravnih pristojbi. Prihode je grad ostvarivao i od najma (trgovine, skladišta), te zakupnine (oranice, vinogradi, livade), kao i od naknadu za pašu stoke na pašnjacima, ribolova na Savi, prodaje i iznajmljivanja gradilišta i gradskih kuća. Kao što vidimo, izvori prihoda su bili raznovrsni.

Grad je čak nešto novca uprihodio i od iznajmljivanja i prodaja kula u utvrdama, uz određene uvjete, poput toga da kupci obnove kulu, održavaju je, a kada je stanje rata – moraju ju ustupiti općini. Naime, jednom su prilikom remetski pavlini 1473. godine iznajmili kulu u južnom dijelu zidina, koju danas znamo pod imenom kula Lotrščak. U kuli su pavlini mogli držati i točiti vino kao svaki drugi gradski krčmari, ali su morali plaćati naknadu za to u visini od jedne forinte godišnje. Pretpostavlja se da su se pavlini naselili u Gradecu kako bi se zaštitili od nadolazeće opasnosti od Turaka.

No, uz mnogobrojne izvore prihoda, događalo se to da je Gradec neko vrijeme imao dobar priljev novca, čak i nešto ušteđevine. Gradec je uspijevao ispuniti svoje obveze prema državi i kralju, kao i uzdržavati upravu i grad, te je čak neko vrijeme i posuđivao novac građanima, uz zemljišno jamstvo.

Ti periodi, kada je Gradec, ali i njegovi građani, živio u miru, bili su prekinuti teškim situacijama kada se, osim unutarnjih briga i nemira, pojavila bolest, ali i neprijateljska prijetnja u obliku stranih vojski koje su bile prijetnja za gradečku uzvisinu.

U drugoj polovici 15. stoljeća, grad pada u siromaštvo i bijedu, te se pojavljuju prvi znakovi kuge, a da stvar bude još gora, Gradec se paralelno s tim nedaćama morao početi pripremati za nadolazeći rat s Turcima.