Biskup i Kaptol su imali brojna zemljišta putem kojih su dobivali dobre prihode, no biskup je imao još jedan prihod koji mu je dolazio od puka, a to je bila crkvena desetina. Biskup je imao pravo ubiranja crkvene desetine na cijelom području zagrebačke biskupije, a to su mu pravo davali kraljevi, počevši od Andrije II. Cilj crkvene desetine je bilo uzdržavanje Kaptola, podizanje crkvene župe, škole, i za brigu o sirotinji.

Ubiranje crkvene desetine, kao što bi se dalo i pretpostaviti, nije baš bilo tako jednostavno jer se narod često opirao plaćanju te daće, zbog čega je crkva morala primjenjivati i izvanredne mjere kako bi ju naplatila. Biskup Timotej je čak 1269. godine izopćio stanovnike u Komarnici jer su se protivili plaćanju desetine, a odriješeni su od izopćenja kada su obećali da će plaćati desetinu.

Veliki otpor plaćanju crkvene desetine u biskupiji izbija za vrijeme biskupa Ladislava de Kobola kada u otporu sudjeluje cijelo stanovništvo, od bana do podložnika. Jedan od razloga tom otporu stoji u činjenici da su biskupovi službenici često samovoljno i nasilno ubirali tu daću, zbog čega se počeo javljati dodatni revolt kod stanovništva. Službenici su često otimali i odnosili sve što su našli, te bi iza sebe ostavili opustošena sela.

Sve više raste pobuna među stanovništvom, zbog čega im biskup prijeti, a kralj naređuje izvršavanje obveza i poslušnost. Biskup je čak i prokleo pobunjenike, no oni nisu previše marili za prokletstvo, te su ga napadali, pa čak i osudili na smrt kada je uz svoju vojsku pokušao pokupiti crkvenu desetinu.

Polako se cijela biskupija diže protiv njega, zbog čega su čak naoružani pobunjenici zauzimali biskupske gradove Ivanić i Čazmu, gdje su poubijali biskupske ljude. Također su i provaljivali na njihove posjede, palili kuće i zgrade. Tim se akcijama ubrzo pridružuje i niže plemstvo, a najčešći sukobi bivaju baš oko Čazme i Ivanić Grada, a trajali su u periodu od 1333. do 1340. godine, a vrhunac dosežu 1336. godine kada biskup Kobol propisuje nove velike namete – mitnicu i Božjakovinu, te mostarinu na svim mjestima kojima su prolazile glavne prometnice prema Zagrebu i moru.

Posebno su u pobuni sudjelovali stanovnici i podložnici sa susjednoga Gradeca koji nisu izvršavali svoje obaveze u obliku plaćanja desetine, pa je tako biskup na njih udario prokletstvom, no to nije imalo nekog utjecanja, zbog čega se morao okrenuti kralju koji gradečkom stanovništvu prijeti kaznom za veleizdaju ako se ne pokore.

Pubuna protiv plaćanja desetine ugašena je kraljevom intervencijom 1340. godine, kada su neki stanovnici gradečke općine protjerani zbog sudjelovanja u pobuni.