Zbog brojnih prednosti lokacije grada Zagreba, poput povoljnog prometnog položaja, osnivanja biskupije 1094. godine, središta sa sjedištem zagrebačkog župana, kasnije i bana, na ovim se područjima vrlo rano pojavljuje trgovina. Prvo središte pojavljuje se na Kaptolu i to nakon utemeljenja biskupije 1094. godine, a na Gradecu nakon proglašenja slobodnim kraljevskim gradom 1242. godine.

U sustavu trgovine bitnu su ulogu igrali uvoz i izvoz. Neki predmeti i metali, kao i pojedine vrste živućih namirnica, nisu se smjeli izvoziti, a posebno je bilo zabranjen izvoz dragocjenih kovina. Ako bi se zlato ili srebro neopravdano našli kod trgovca ili putnika, carinici bi ga odmah plijenilo. Naravno, ni to vrijeme nije bilo pošteđeno krijumčarenja, pa su tako zagrebački trgovci nerijetko krijumčarili nedopuštenu robu na domaća, ali i i na tuđa sajmišta.

Propisi za uvoz nisu bili tako strogi što se vidi iz odredbe iz 1436. godine kada je gradska općina dopustila da svaki stranac može dopremati i prodavati robu kakvu želi.

Naravno, pojedinci su se trgovinom bogatili, te bi onda ulagali u zakupe državnih prihoda i poreza, kao što je 1344. godine nekoliko gradečkih građana na godinu dana zakupilo zagrebačku kovnicu novca, čime su dobili dobit od nje i sve daće u Slavoniji, što je iznosilo nekoliko stotina tisuća banskih denara.

Jedan od razloga zašto se zagrebačko tržište lijepo razvijalo i s vremenom nudilo sve raznovrsnije domaće i strane robe, dobre su trgovačke veze s našim krajevima, kao i sa susjednim zemljama.

Osim na dnevnom trgu, te tjednim i godišnjim sajmovima (npr. Markov sajam, Margaretin sajam), trgovalo se i u dućanima, što je zapravo bio stalni i glavni dio promet u danu. Zagrepčani su za dućane imali naziv – štacuni. Dućani su bili smješteni u prizemljima zidanih i drvenih kuća, a dok su jedni bili kao pravi dućani s izlazom na ulice i s pripadajućim izlogom, drugi su dućani bili obične sobe u prizemljima. Interijeri dućana su obično bili tijesni, natrpani robom, te su imali isto tako mala skladišta. Zidani dućani su bili nadsvođeni tzv. boltom, a u njih se ulazilo na vrata s kamenim lukom, a tek su rijetki imali dva izloga. 

Tipičan primjer srednjovjekovnog zidanog dućana možemo dan danas vidjeti kraj Marijina oltara unutar Kamenitih vrata.

U dugogodišnjem natjecanju s Kaptolom za prevlast u trgovini, gradska općina 1494. godine podiže zid uz Crkvu sv. Marka gdje smješta više dućana koje trgovcima daje u najam. U svrhu napretka u trgovinskim “ratovima” s Kaptolom, gradečka općina gradi i posebna skladišta za žito i sol, te ih iznajmljuje solarima. Skladišta i dućane su izdavani trgovcima i obrtnicima.