Zlatnom bulom je Zagreb dobio brojne povlastice, pa tako i povlastice plemića, čime se izjednačio kao gradska cjelina s plemićkom osobom – feudalcem, čime dobiva prava poput pripadnika plemićkog staleža. Zagreb se oslobodio banske, županijske i biskupske vlasti, te je postao kraljev štićenik. 

Vodstvo grada preuzimaju gradski sudac i gradski zastupnici, koji su se brinuli za mnoge teme i pitanja oko grada, a činili su gradsku upravu. Obveze i dužnosti gradske uprave, na čijem je čelu bo gradski sudac, bile su opsežne i raznolike, a prije svega, gradska se uprava brinula da se poštuju i čuvaju povlastice, posebno one koje je Gradec dobio izdavanjem Zlatne bule 1242. godine.

Kod nekih važnijih pitanja, poput obrane grada, gradske imovine, te uvođenja novih ili promjena aktualnih zakona i propisa, odluke su donosili svi građani. U tim bi se slučajevima tražilo mišljenje svih, te bi se tražilo odobrenje cijele zajednice, nakon čega bi se donosili konačni zaključci.

No, postojali su i problemi koji su se morali rješavati pred samim kraljem, a u tim bi slučajevima pred njega, a u ime općine, išao sam gradski sudac, ili poslije, gradski zastupnik kojega bi vijeće za to izabralo. Sudac, odnosno izabrani vijećnik, predstavljao je općinu i na državnom saboru. Ta je praksa uvedena nakon što je kralj Žigmund predložio da na državnom saboru budu zastupani i pojedini slobodni gradovi.

Slobodni su gradovi kao plemićka osoba, u cjelini imali sva prava plemićkog staleža, pa je tako i zagrebački Gradec imao pravo slati svog predstavnika i u zemaljski zabor, te je prisustvovao i županijskim skupštinama.