Kroz godine ponovnog podizanja, ustrojstva vlasti, i svega onog što je Zlatna bula donijela gradu, u obliku povlastica ali i davanja prema kralju, Gradec je s vremenom ostvario značajan broj imanja u oko grada, ali i u okolici Zagreba. Česte je borbe oko posjeda Gradec vodio sa susjednim Kaptolom, ali i biskupom, kao i s medvedgradskim i susedgradskim feudalcima, a kada su bila u pitanju Hrašće i Petrovina (područje Turopolja), bitke su vodili s turopoljskim vlastelinima.

Nezakonitim postupkom kralja Žigmunda, 1420. godine, općina Gradec ostaje bez svih svojih posjeda – osim Gračana i Podbrežja. te je godine kralj založio biskupu Ivanu Albenu (tadašnjem vlasniku Medvedgrada) za 14 tisuća zlatnih forinta cijelu općinu na gradečkom brdu, kao i njegov ukupni godišnji prihod. Tom su prilikom biskup i njegov brat od kralja dobili posjede općine – Dediće, Bitek, Črnomerec i Novake te Kraljevski brod, no to nije sve. Biskup je od kralja dobio i posjede istočno od Zagreba.

Dedići su zajedno s Medvedgradom, nakon smrti grofa Ulrika 1456. godine, inače zadnjeg Celjskog, prodajom otišli u tuđe ruke. Tek nekoliko godina kasnije, 1472. godine, Dedići se vraćaju Gradecu i to zahvaljujući kralju Matijašu koji ih je vratio zajedno s brodom na Savi i drugim posjedima, i to kao zahvalnost što mu je općina novcem i vojnicima pomogla u ratu s Turcima u Bosni.

No, mir za Gradec je kratkog vijeka i to zato što se sada za gradečke posjede zainteresirao biskup Osvald Thuz. On je tvrdio da, kao vlasnik Medvedgrada, ima pravo na posjede jer pripadaju tom gradu, no kralj je ostao pri svojoj odluci i ovaj put uzima općinu u svoju zaštitu.

Biskup ne odustaje tako lako, već kreće posjede osvojiti nasilno. S oružanim ljudima provaljuje u naselja poput Dedića i Črnomerce te ih nasilno oduzima. Dalje je krenuo prema Savi gdje zauzima Kraljevski brod. Gradec pravdu ponovno pokušava dobiti na sudu, i u tome uspijeva tek 1480. godine.