S postupnim razvijanjem srednjovjekovnog grada, trgovine i ostalih elemenata koji čine grad, tako se na Gradecu pojavljuju i prvi znakovi umjetničke aktivnosti. U starim se zapisima spominje da su na Gradecu u 14. i 15. stoljeću živjeli i djelovali slikari, kipari, glazbenici i zlatari, no do danas je sačuvano vrlo malo njihovih djela. 

Razlog “gušenju” umjetnosti leži u teškom razdoblju kroz koje je Gradec prolazio a koje je prožeto stoljetnim sukobima s Kaptolom, terorom susedgradskih i medvedgradskih vladara, raznim bolestima i opasnosti od Turaka – što se često navodi kao glavni razlog zašto gradečka umjetnost nije doživjela neki značajniji procvat. 

Financije su bile preusmjerene ka nabavljanju oružja, financiranju vojske općenito, ali i opremanju i popravljanju obrambenih zidova, te umjetnost pada u pozadinu života na Gradecu.

Oni pojedinci, koji su se bavili umjetnošću, uglavnom su stvarali djela rukom i alatom, a dio njih je unatoč teškim vremenima uspio stvarati brojna umjetnička djela, od kojih su tek neka izdržala do naših vremena.

Svakako jedan od najvažnijih spomenika svjetovne arhitekture, koji se nažalost tek u fragmentima, sačuvao do danas jesu svakako kule i zidovi izgrađeni u 13. stoljeću. Jedina vrata koja i danas stoje su Kamenita, a uz njih se nalazi kula za stanovanje.

Tu je još i kula Lotrščak, smještena na južnom dijelu obrambenog zida s pogledom na cijeli Zagreb, zatim kula uz Jelačićevu palaču u Demetrovoj ulici na broju 3, i kula koja se izgubila u bivšoj Pongračevoj kući u Visokoj ulici na broju 22. Na sjevernoj strani Gradeca, malo van srednjovjekovnih granica Gradeca, smješten je Popov toranj, kao i dijelovi bedema na južnoj i istočnoj strani, te ih ima i skrivenih u temeljima palača i kuća uz cijeli rub Gornjeg grada.