Kanonici su od utemeljenja biskupije u Zagrebu (1094. godine), kao članovi kaptolskog zbora, imali važan položaj u javnom životu, ne samo Zagreba, već i Hrvatske. Zagrebački kaptol je od samog početka, zbog svoje stroge i solidne organizacije, postao – “mjestom vjerodostojnosti” ili locus credibilis.

Kaptol je obavljao razne pravne poslove koje su poslije u sjevernoj Hrvatskoj preuzeli javni bilježnici, povjeravale su mu se na čuvanje važne izvorne isprave, a imao je pravo da i sam izdaje takve.

Kaptol je izdavao razne ovjerene i vjerodostojne prijepise dokumenata i pisama, a pred njim su se sklapali i ugovori te pisale oporuke. Također, tu su se i čuvale najvažnije povelje i isprave o državnom položaju zemlje, a na isprave i ovjerene prijepise utiskivao je svoje posebne pečate kako bi se potvrdila vjerodostojnost dokumenta.

Po opsegu posla, najviše se bavio izdavanjem i potvrđivanjem posjedovnih isprava, te je na zahtjev suda uvodio i u posjed te određivao sporne međe, a smatra se i gruntovnicom tog vremena. Tako se pred njim moglo žaliti protiv krađe posjeda i drugih nezakonitih djela.

Naravno, za svoje djelovanje je ubirao znatne pristojbe, tako da je imao velikih prihoda i koristi, pogotovo uzevši u obzir da je takvu funkciju obnašao od samog osnutka biskupije do sredine 19. stoljeća.

Nije poznata naobrazba kanonika iz tog vremena, no poznato je da su u kasnijem srednjem vijeku stjecali visoku pravnu naobrazbu u talijanskoj Padovi, tako da je u to vrijeme u Zagrebu bilo doktora teologije, medicine ali i prava.