Srednjovjekovni Kaptol je na području svog teritorija osnovao nekoliko naselja kojima je dao samoupravu i određena prava, no i dalje je imao vrhovnu vlast kada su bile važne odluke u pitanju. Sama organizacija ustroja vlasti na Kaptolu je bila temeljita, a zasnivala se na kaptolskoj verziji Zlatne bule koja je nosila naziv Zbornik odredbi, propisa i povlastica, a sastavio ga je Ivan, arhiđakon gorički i kanonik zagrebački. Njegov je zbornik važan ne samo za pravnu i političku povijest Kaptola, već i za kulturnu stranu jer je arhiđakon Ivan bio prvi pisac koji se javlja u Slavoniji.

Njegov je dokument sadržavao niz odredbi prema kojima su bila određena prava i odnosi među kanonicima, kao i odnosi Kaptola prema njegovim podanicima – naseljima koja su se nalazila u njegovoj blizini.

Ivanov zbornik, kako se obično nazivao, često se nadopunjavao novim zakonima i pravilima, te prilagođavao aktualnim vremenima. Razne povlastice, još od vremena kralja Ladislava, uvijek su se iznova potvrđivale i obnavljale, te se pazilo da ne zastare jer su zapravo baš njegove odredbe bile zakon po kojem se upravljalo i živjelo na Kaptolu.

Ivanov zbornik je bila neka verzija Zlatne bule koju je 1242. godine Gradecu izdao kralj Bela IV, te za razliku od tog dokumenta, iako je iznimno dragocjen, Ivanov zbornik nije sačuvan.

Kada govorimo o organizaciji vlasti na Kaptolu, i tu možemo povući paralelu s vlašću na gradečkom brdu. Naime, Gradecom je upravljalo vijeće zastupnika i prisežnika s gradskim sucem, a na Kaptolu je vlast imalo vijeće, zbor kanonika, s kanonikom prepozitom kao predsjednikom.

I drugi dio organizacije Kaptola je bio sličan gradečkom: Kaptol je također imao stražare, bilježnike, zvono za uzbunu, zapovjednika i slične iznimno bitne uloge za funkcioniranje srednjovjekovnog grada.

Na Kaptolu je zbor kanonika donosio zaključke i odredbe na svojim sjednicama, samo što nisu imali velike vijećnice već su se okupljali u katedralnoj sakristiji.